Izgleda da su danas graditelji škola i vrtića zadnji predstavnici utopija, nasljednici majstora moderne, koji su čvrsto vjerovali da arhitektura može promijeniti svijet. U doba konzumerizma i hedonizma odgovorni graditelj neće udovoljavati prohtjevima i zahtjevima, već će ciljeve prije postulirati u smislu zajedništva i humanosti. Hrvatska moderna ostavila je bogato nasljeđe upravo na području školskih ustanova čija se kvaliteta u poslijeratnom periodu u najmanju ruku potvrdila – podsjetimo se samo na školske objekte Rašice, Šegvića, Nikšića, te kasnije Tajdera. Poslije promjene društvenog sistema u Hrvatskoj tek je nakon 2000. došlo do značajnijih realizacija odgojnih ustanova (Oluić i Žarnić: Tehnička škola, Zadar, 1991.-2002.; Auf-Franić i Oluić: Agronomski fakultet, Zagreb, 1997.-2006.; Geng: vrtić “Sretni dani”, Zagreb, 2000.; Jošić: Poljoprivredna škola, Osijek, 2004.; Randić i Turato: Osnovna škola Krk, 2002.-2005.; Penezić i Rogina: Dječji vrtić, Zagreb, 2007.).